Svaki investitor čiji je primarni investicioni cilj da zaštiti svoj kapital, a da uz to ostvaruje relativno visoku kamatnu stopu uz minimalan rizik, trebao bi da razmotri municipalne obveznice. Osim toga, prihod od municipalnih obveznica se najčešće ne oporezuje, što predstavlja još jedan podsticaj.
Pojam
Municipalne obveznice su dužničke hartije od vrednosti emitovane od strane lokalnih vlasti, odnosno gradova, opština i drugih lokalnih zajednica. Pomoću njih lokalne vlasti prikupljaju neophodna sredstva za realizaciju određenih projekata ili za pokrivanje tekućeg budžetskog deficita. Izdavanjem obveznica, vlast pozajmljuje novac od kupaca municipalnih obveznica i obećava im povraćaj glavnice i pripadajuće kamate u određenom vremenskom periodu. Kamata se najčešće isplaćuje polugodišnje, dok glavnica može da bude isplaćena i po dospeću i periodično. Prinos na municipalne obveznice je najčešće veći od prinosa koji bi se ostvario ulaganjem u državne obveznice ili oročavanjem depozita u banci. Osim atraktivne kamate koju ostvaruje, investitor je u najvećem broju slučajeva oslobođen plaćanja poreza. Municipalne obveznice se kotiraju na sekundarnom tržištu tako da investitori uživaju neophodnu likvidnost. U odnosu na rok dospeća, mogu biti kratkoročne (rok dospeća do godinu dana) i dugoročne (rok dospeća duži od godinu dana). Kratkoročne se najčešće izdaju u cilju pokrivanja tekućeg budžetskog deficita, dok dugoročne svoju upotrebnu vrednost imaju kod finansiranja krupnih infrastrukturnih projekata.
Dve vrste
U odnosu na novčani tok koji iz njih proizilazi, u osnovi razlikujemo dve vrste municipalnih obveznica.To su:
- opšte obavezujuće obveznice (General obligation bonds)
- prihodne obveznice (Revenue bonds)
Opšte obavezujuće obveznice karakteriše obaveza emitenta da vrati dug iz bilo kojeg izvora prihoda lokalne vlasti. Zbog takve klauzule izdavanju ovakvih obveznica najčešće prethodi neka vrsta referenduma ili javne rasprave. Za njih kažemo da su „voter-approved“ ili u prevodu „obveznice odobrene od strane glasača“. Na drugoj strani, prihodne municipalne obveznice, nose prihod od konkretnog projekta zbog čije su realizacije i bile emitovane. To može biti: izgradnja putne infrastrukture, parking garaža, kanalizacije, vodovoda i sl. Ovaj drugi tip nosi nešto veći rizik pa zato i biva osiguran kod neke od osiguravajućih kuća koja se obavezuje da isplati glavicu sa pripadajućom kamatom o slučaju da emitent to nije u stanju. U nastavku dajemo uporedni pregled karakteristika dva tipa municipalnih obveznica:
Municipalne obveznice sa posebnim investicionim mogućnostima
Postoji više grupa municipalnih obveznica koje poseduju specifične investicione mogućnosti. Jedna od njih je grupa osiguranih municipalnih obveznica (Insured Municipal Bonds). Osiguravajuće društvo jemči da će isplatiti glavnicu i pripadajuću kamatu ako ona po dospeću nije plaćena od primarnog dužnika, odnosno lokalne samouprave. Postoje i obveznice koje ne nose fiksnu kamatnu stopu. Kamatna stopa se menja u skladu sa promenom izabrane referentne kamatne stope. To su tzv. municipalne obveznice sa promenljivom ili plivajućom kamatnom stopom. Postoje i obveznice koje ne nose kamatu već se prodaju uz duboki diskont, a investitor o roku dospeća naplaćuje puni iznos glavnice. To su obveznice bez kupona (zero-coupon bonds). Posebnu pogodnost imaju obveznice koje investitoru daje mogućnost da podnese obveznice na naplatu i pre roka dospeća. To su obveznice sa “put” klauzulom. Postoji i obrnuta mogućnost, a to je da emitent u bilo koje doba povuče emisiju obveznica i da pre roka dospeća investitorima vrati nazad uloženi novac. To su obveznice sa “call” klauzulom.